ŽENA IZ KAFANE – Božo Popadić Aktus

Kafana sva u dimu
koji za oči štipa,
prilazim šanku,
barmen mi prijateljsksi mahnu
dok mi piće sipa.

Oči već navikle
na štipanje dima,
osvrnuh se,
da vidim koga sve ima.

Za stolom, tu do mene,
sjedila je žena,
vidjeh oči njene.
Bile su plave i krupne
i pomalo od pića mutne,
a čini mi se i nekako tužne.

Ne bi se moglo reći
da su to oči žene ružne,
naprotiv lijepe vrlo,
ali joj se u očima vidi
da joj je nešto
stavilo nož pod grlo.

Mahnu mi rukom,
da sa barske stolice siđem,
i njenom stolu da priđem.

“Hajde” reče,
donesi tvoje piće
ovo je sto za dvoje.
Hajde macane
ruku u džep zavuci
i meni jedno piće naruči.

I odmah da znaš jarane,
nisam ti ja radodajka.
Ako misliš to,
ne sjedaj mi za sto.

Ja sam poštena žena i majka
i nisam ni kurva ni pijanica neka,
već sirota žena što pati,
jer sam ostala bez svog čovjeka.
A i ti macane, sam si vidim,
neka tuga i kod tebe ima.
Vidim da te ovdje ni jedna ne zanima,
pogled ti negdje u daljinu luta.
vidjeh te ovdje već par puta,
ni jednoj ne prilaziš,
ništa ne tražiš.

Što sam te pozvala?
Pa zato što sam radoznala
i pomalo budala
i moram nekom bruku da kažem.
Ne, macane, vjeruj ne lažem.

Slušaj,
on me napustio,
djecu ostavio,
kaže da se zaljubio.
U koga?

U fuksu, u onu gusku!?!?
Onu što joj sise
do pupka vise.
A vidi mene,
reci šta mi fali?

Reci šta fali?!?
Ma ko mina sam nagazna,
što se lako pali.
Ima me i sprijeda i straga.
A mislila sam
da sam barabi mila i draga.

Ma ja sam macane jedna budala
sve sam mu u životu dala
i ovo mi je hvala!?!?
A ti macane šta muči tebe,
zbog čega tvoja duša zebe.

I u tebi mnogo tuge ima,
vidim ti u očima,
kao i u meni.
Ma tebi pričam,
ovamo se okreni,
pogled ne skreći,
za stolom nema niko treći.

Reci mi..
koja ti sreću krade,
da li i nju neki drugi “rade”?
Nisi ti macane loša faca,
pa zar i tebe neka u jade baca?
Vidi…
nas dvoje…mogli bi….
noćas malo ublažiti naše jade.”

Na to sam se samo
kiselo nasmiješio.
Ne, nisam ju tješio.
Platio sam piće,
i ustao od stola,
a njeno lice je ostalo
ukočeno i skrhano
od nevjerice, alkohola i bola.

Izađoh iz kafane.
Stresoh se!!!
Što od njene priče,
što od svježe noći zvjezdane,
tijelom mi prođe neka zima.
Bože, koliko nesretnih duša
na ovom svijetu ima.

(C) Božo Popadić Aktus