AGONIJA SUMRAKA – Sensej R. N.

Otimam
od vjetra miris
kose njene
i djetinje uporno,
livadom trčim.
Ne mogu nikom
osmjeh da
uzvratim,
kad u svom bijesu,
u kolutu se,
grčim.

Sebe nedam,
ni vjetru, ni kiši,
ni tuzi,
a ni bolu,
al’ zaveslaj svaki je bolan,
bolan i tiši.

Čekam bljesak
jutarnjeg sunca
i ako trgne me
tresak,
od pada bora,
il srčane plime,
neće me spasit
nijedna pjesma,
a ni njene
rime.

(C) Sensej R. N.