BREME JUŽNOG KRAJA – Semir Avdić

I nije svejedno što u gnijezdu
na suncu cvrči kos
podnu opustjelih krošnji
nad vrelim svodom što žarom
u jednom dahu sprži zemljicu
od kamena, gordu
od bola Radimljinih spavača
u potkrovlju akropole
gdje im zasipa bitisanje
u hercegovačkom kršu
čemeru jada i bezdana
ilovače i gorkog pelina što
im usta svježi
u miru i spokoju dignute ruke
tijela koje leži

gdje svjedoči
sa pet prsti
sa kamena kleta svoga
da je bio i ostao
u rodu i kraju svome
Junak što sa čašću
na počinak
ode da u dubini
Bune i Trebišnjice
uroni mokre stoljetne suze
kraljeva prošlih i
aždaha budućih
da prijestolje
lome

u rane zore
bremena južnog kraja
do mora
od Jadrana plavetna
i modra i burna
mu dna
i žedna mu dalmatinskog
tla
vedra osmijeha
i mutna grotla
prkosna sna.

(C) Semir Avdić
Sarajevo, 17./18. novembra 2007. godine