DOĆI ĆEŠ… – Rade Todorović

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 648
DOĆI ĆEŠ… – Rade Todorović 2007-09-19 22:05:22

 

DOĆI ĆEŠ…


Doćićeš verujem, ostavljaš
samo plamen večni da gori,
i duši pustoj, sve oduzmeš
kad pružis korake u nehaju
umoriš me, da bolno jeknem.

Pakao, čezne, istina zna, mi
u novom veku smeh i plac, ko
kaktusi u pesku, čekamo gral,
iz daljine, slutnje, smrtnici,
u večnosti je mir, pokrite telo.

Ako nas zalede i ne probude
zalede nam dah, zatvore oko
da ne gledamo sumrak čoveka
i namesnika, gde deli uloge
u pozorištu lakrdije i srama.

Doćićeš na moj dan, odnekud
sa šeširom nacrtanim na glavi
doćićeš kada se umorim i zaspim
kao da si imala razlog jadan
da lutaš u sumraku svetosti.

Apsolutno dosegnuti, plakati,
smejati se, igrati, igrati,
osmeh ti čekam iza vremena
ako upadnem u zamku sumnje,
u mreži, kao ubicu na muke,
biću razapet na kolovratu.

Zaboravljen jezik, iza vela
i sudbine, čovečanstvu pad,
veliki talas, dići će more
da potopi grad svetlosti,
iz utrobe hladnoća osvoji
i pogasi poslednje vatre.

Čitam, umoran sam, od prica,
istorije, raskopanih grobova
naćićeš i ti tren večnosti
naći ću te i ja bela nevesto
gde poradjaš u svetlosti
mir, mir, mir beskraju.

(C) Rade Todorović

 

Оставите одговор

Your email address will not be published.