EMPEROR – Maria Deyana

I sada vidim kako hodaš baštama mrtvim
Kuneš pod krošnjom uvelog klena,
Iz truleži maslinova zrna
Siješ cvijeće zla i pelin bereš.
Na cvatu divlje trešnje ni jedne pčele
Ni leptira tu nema da skupi krioca
Dok zarezuješ šiljke ogoljena ko’ca
K’o Golijat podižeš zidine svoje
K’o duh crn
Car Trn Biju damari i sile podzemlja kojeg gradiš
Kroz magle na krilu lastavice
Iz rebra šumskog vuka,
Kao val kad se s hridi rve
Ti plodiš u kaljuzi zjenice svoje.
Prljave rastireš ćilime satkane od žica
Obnevidjela porađa se čovječica

A kad se tama spusti i plač zatrne
I na uzglavlju kapnu kapi srme
Ruješ po bogazama i zlatnim rudnicima.
Bridiš iz sve svoje muške snage
I pod kamen stavljaš,
Tekel
Mene
Feres
Za šaku soli
Mjeriš
Brojiš
Razdjeljuješ

Grobni kamen za tron si postavio
Kule k’o kandže podigao
Silom ili milom,u čvoru vremena
Krunišu te stotinu zala.
U zamku ni na nebu ni na zemlji
Kao avet kad nad močvarom sađe
Biju damari i sile u beznađe

I sada vidim kako hodaš zemljom zaborava
K’o duh crn
Car Trn
U šeolu je i tvoja posječena pala glava

(C) Maria Deyana