KAKO BALKANAC NE BITI – BOŽO POPADIĆ-AKTUS

Sjedio sam za kafanskim stolom,
drugi su pjevali a ja slomljen bolom.
Dok su pjevali bješe mi sve teže,
osjećao sam kako se u grudima srce steže.

Tu odmah do mene,
za susjednim stolom,
sjedio je poznanik mi stari,
nekada drug najbolji,
a sada sa njom,
bivšom mi dragom.

Zašto baš tu, tu pokraj mene?
Dok sam o tome razmišljao,
krv mi je pumpala vene,
i u glavu, oči i uši udarala.
U glavi zujalo ko da je
hiljadu gudala sviralo.
Tad, baš tad sam svima otkrio,
kolika sam budala bio.

###

Poslije su mi pričali,
poneki se i zlokobno smijali,
da sam se napio i stolicu kafansku
njemu o glavu razbio.
Vezanog me odveli, kafanu zatvorili,
a njega su doktori sve do zore ušivali.

###

Bio sam ko ptica u krletci,
kroz rešetke gledao nebo,
i vremena sam imao dosta
da razmišljam dali sam tako
postupit treb’o.

Al opet,
kad krv u glavu udari i
ova glava pobudali,
opet očima stolicu traži.

Daj stani, deder prijatelju kaži,
dosta je bilo!
Al’ nije vragu,
kako stati i iza sebe mentalitet ostaviti,
kako Balkanac ne biti.

(C) Božo Popadić Aktus