LJEPOTO – Dragica Ždralić

LJEPOTO

Hoću li te tražiti
kad me budu nosili putevi
a vrijeme pronosilo
kroz godine bez tebe
Hoću li te i tad voljeti
lijevom stranom moga srca
što je upola živo,
do pola mrtvo
otkada si otišao
da me ne tražiš….

Hoću li te sresti
kad mi budu na uho šaputali
nešto što sam željela čuti
samo tvojim glasom…
I zamišljenim tvojim riječima
u mojoj glavi.
Nikad mi ne bi izgovoreno!!!!

Hoću li oči sklopiti nekad
kad obraz mi budu dodirivale
ruke strane koži obraza mog…
A ja sam svoj obraz čuvala,
za kožu, tvog dodira…

Hoću li te sresti nekad…negdje…
ko zna gdje te mogu sresti,..ko zna?
Možda mi nijedna ptica neće pomoći
krikom upozorenja
da sam na pravom putu
da te pronađem…

Hoce li vjetrovi prećutati
mojim koracima
put koji vodi do Tebe…
Ljepoto!!!
ZASTO MI OČI SKLAPAŠ?

Možda ću jednom u osmjehu sunca
zaboraviti da te tražim
jer ti si tamo
gdje će te moje srce pronaći…
Ipak…ljepoto,
dok mi sklapaš oči, gdje si noćas
Koja te tama prepoznala u sebi,
pa ti odjeću obojila sobom?
Čija te toplina uspavala…?
Dal svijeća
ili svjetlo
oči ti sklapa za san,
noćas ljepoto!!!

Zašto mi oči sklapaš
Kad znaš da treba da te tražim…
lutko
Najdraža moja pjesmo
Neispisana razglednice
što stojiš u izlogu mog života…
Spavaš li olovko srca moga
Dali mi po snovima pišes
polako i isprekidano:
Gdje si saaaadddd!!!

(C) Dragica Ždralić