LJUBAV, STRAH I MOLITVA – Branka Korać

Čedo moje,
iz velike si ljubavi rodjena
i velikom ljubavlju obučena
i na roditeljsku radost,
nema u tvom oku
ni trun pokvarenosti
i ne, nikada te učili nismo
istinskoj veličini ljudi,
svetu koji, napolju,
tvoj dolazak čeka…
Kako stihom da te učim?
jer to je sve što znam
kako stihom da te branim?
od njega ne beži ni ružan san.

A videla sam,
zli lovci su i danas postavljali zamke
spremali podrume, čistli oružja,
bolesni umovi su pripremali sobe
crtali mape i usavršavali taktike,
smišljali nove načine mučenja,
čudovista su pametni ljudi
oni planiraju, biraju, prate
i imaju obična, čak nasmejana, lica…

Bože. Ti, što sve molitve znaš,
nauči me jednu, kojom naša deca
postaju nevidljiva za njihove oči.

(C) Branka Korać

8 februar 2007, Amsterdam