NOĆ KOJA ČEŽNJU STVARA – Zlatko Morić

Otvori prozor u ovaj kasni sat.

Predivna je noć, pretopla za san.

Lančić moj stavi na vrat.

Spavačice tvoje nek dira ti rube,

taj vjetar što ti miluje tijelo,

kao usne moje da te ljube.

Grudi tvoje nek obuzme strast.

Tvoje srce nek prihvati čežnja.

Nad svojom dušom ja nemam vlast.

Proljetnoj noći predaj se cijela

kao što se srcem ja predajem tebi;

vjetar će mi donijet’ miris tvog tijela.

I moji su prozori otvoreni širom…

Gledam u daljinu, očekujuć’ tvoj glas.

Bez tebe sam ptica sa jednim krilom.

Kraljice mojih neprospavanih noći,

kako je lijepo bdjeti zbog tebe.

Nigdje više ni traga samoći.

II

Pred kućom tvojom kesten stari

pod njegovim granama od mjeseca se krijem,

opet po istom teku stvari;

ti spavaj ljepoto, ja ću da bdijem.

Čekaću jutro samo da te vidim;

beskrajno lijepu, još uvijek snenu.

Tvog se pogleda ja zastidim;

ne vidjeh nikada ljepšu ženu.

Hvala onome ko oči mi dade

da uživam u ljepoti tvoga lika,

moje mi srce za jednu želju znade,

da pod jastukom mi leži tvoja slika.

Tvoj prezrivi pogled k’o udarac primam.

Igra se sa mnom ta sudbina kleta.

Samo jednu misiju imam;

da te zaštitim od zlog svijeta.

Ne tražim zauzvrat ama baš ništa;

pa ni tvoje sažaljenje.

Neka ti duša ostane čista;

mom je srcu ispunjenje.

(C) Zlatko Morić Zlaja