ODVEDOŠE TE – Božo Popadić Aktus

Ti ode anđele,
odvedoše te nebeski
čuvari,
u svitanje rano,
kad dan se
od noći otima. Ti ode sa njima,
onako uspavan
i nisi bio svjestan
da sa ovog svijeta odlaziš.

Iznenadiše te,
da nemaš vremena
da se predomisliš.

Iza tebe osta
trag,
duga što sija
u hiljadu boja,
osta humanost
i pjesma tvoja.

Ti ode,
a tako si nam bio drag.

Ostaše i suze,
nevjerica i tuga,
i pitanje koje se stalno
kao bumerang vraća,Zašto?

Zašto baš tebe,
jer tek ti je bilo
dvadeset i šest?
Tek si počeo u životu
sigurnim koracima
da koračaš
i nadu u ljude
i čestitost da nam vraćaš.

Tog jutra,
tuga je prekrila
maglovitu Slavonsku ravnicu.

Tog jutra
moćniji od života
oteše nam najljepšeg glasa
raspjevanu pticu.

(C) Božo Popadić Aktus