OSMJEH – Neven Milaković

Loading

Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 663
OSMJEH – Neven Milaković 2006-11-19 00:31:47

 OSMJEH

Usnio sam osmjeh koji dušu liječi
blag k’o prva riječ, čist k’o zora rana,
snažniji od bola, kadar da spriječi
naslućenu stravu dolazećeg dana.

Zamukoše krici prestravljenih ljudi
zacjeliše rane dječice što pate,
bješe samo Svjetlo koje Vjeru budi
i osmjeh što kaže: “Ne plaši se brate.”

Nestade tutnjave što se smrću ceri
utekoše sjene iz ada poslate
pred prizorom divnim samih Rajskih Dveri
i porukom spasa:”Ne plaši se brate.”

Znaš da su nam duše ljubavlju satkane
da ih naša Vjera i Pravednost zlate,
pa ako i srce na trenutak stane
našao sam svjetlost: “Ne plaši se brate.”

(C) Neven Milaković

 Sanjao sam Te noc  pred uzas Brate..sanjao sam Te nasmijanog,vedrog,obasjanog svjetlom… Pa drugacijeg Te nikad nisam  vidio… Probudih se nekako zbunjen, nesiguran… Priznajem, oduvijek se plasim snova. Previse su mi puta zlo najavili, previse su puta bivali prethodnica bolu. I to crno jutro preispitivah svoju dusu,svoja osjecanja.Cudno,nema nemira, nema onog trepeta, one slutnje koja okiva um ledom.Samo osmjeh!Nikako da nestane taj osmjeh.Zahvalan sam Gospodu zbog toga.Prevari me san po prvi put u zivotu. Prevari me osmjeh bratski. “Dobro je brate!” porucivase mo neprestano.

“Dobro je,ne brini” cujem i sad dok ovo pisem. Tolika patnja,tolika bol, taj jad i cemer, nevjerica, suze neisplakane, jecaji priguseni… a ja samo osmjeh vidim! I cujem, proklinju ljudi Pilate sto krv bratsku spiraju s ruku licemjerjem svojim,kunu Jude sto krvave srebrenjake broje…a ja samo osmjeh vidim i cujem kako mi Brat osmjehom porucuje: “Pusti to brate, dobro je, ne daj da te prevare, ne daj da te zbune, ne daj da te mrak zavede, znas da mi za svjetlom tragamo, ja svjetlo nadjoh… ne daj brate da te mrak opcini!”

I cudno, nema ljutnje, nema bijesa, samo osmjeh kao roditelj, kao spas, kao lijek… “Uvijek si govorio da se moramo ugledati na pcele brate”, kori me osmjeh, “lako je prljavstinu naci, njome smo okruzeni.”

“Trazi cvijet brate, gledaj u svjetlost, ne daj da te mrak zarobi.”   I samo osmjeh vidim,i samo osmjeh cujem…i u tom ukletom vozu koji pomahnitalo juri u smrt ispunjen strahom i kricima izbezumljene djecice samo osmjeh postoji… i svjetlost koju siri prkoseci mraku. I vidim kako svjetlo svoju malu kumicu prigrli… i spase je svjetloscu svojom… a svoj zivot dade stapajuci se svjetlom koje je i sam. Nije ni moglo drugacije. Veliki je moj Brat bio za zivota svoga, veliki je i u smrti. Zavrsio je svoj zivot zemaljski, ovaj kratki, prolazni, ali se preselio u vjecnost. Vise je licio Andjelima nego ljudima, zato su ga Andjeli i uznijeli na Nebesa. Veliko je srce u Brata mojega. Cak i sada se On brine o bliznjima svojima. Eto, moj mladji Brat me poduci kao da je stariji… i jeste stariji! Sad znam sto znaci onaj osmjeh.Sad znam da me san nije prevario,jer…”Dobro je”,porucuje mi moj Brat neprestano… i ja Mu vjerujem,kao sto sam Mu uvijek vjerovao.

Necu dopustiti Brate da me mrak prevari, nastavicu da tragam za svjetloscu, nastavicu Brate jer tek sada imam pravi razlog… jer tamo si Ti Brate. I knjigu cu objaviti, dugujem Ti to. Mislio sam Brate da pisem o Ljubavi, Vjeri, svjetlosti, Gospodu… sad shvatam… pisao sam o Tebi Brate.

Neka se Tvoja dobra duse raduje u Carstvu Nebeskom.

Оставите одговор

Your email address will not be published.