PIJANSTVO – Božo Popadić Aktus

Pijana me ulica vodi,
korakom klecavim
gubim joj pravac…
Nastavi li ovako da mi
ispod nogu bježi,
moraću prijeći
i u šanac.

Rukama veslam,
za vazduh se hvatam,
mjesec se kezi,
pijani skot.
Žmirkaju zvijezde,
male i žute,
i one se od pijanstva,
gube i mute.

Svud oko mene
pijano sve je,
šta je to ljudi,
kako to može?
Pa to je da čovjek
iskoči iz sopstvene kože.
A ja sam trijezan!
Ko kaže da nisam?
Eno i drvored
pijan ko klen,
Da mi je samo
zaspat’ na tren.

I neću više,
oba mi oka,
piti tu ljubav,
jer kada ona učini svoje,
u glavu udari,
vidi ti ovo
napije sve se.
Priznajem,
ja sam opijen
od njene ljubavi.

(C) Božo Popadić Aktus