PLES NA MESEČINI – Milana Jovanović

Kotrljam se kao malo vode na nizbrdici,
dok ne presušim,
kao šačica polena na vjetru se raspršim,
izvodim čudnovat ples na mjesečini,
tražeci sopstveni odraz u dalekoj pučini.

Švrljam stihove u mraku po sjajnim crtama,
ali ne pišem perom već golim rukama,
zanesena se okrećem oko tih žutih niti,
smijem se jer osmjeh ne mogu sakriti.

Okrećem se sve brže, tako sam vesela
i biću dokle god budem plesala,
bosa po mekom pijesku skakutala,
zlatne šare izvezuju se po mojoj bijeloj haljini,
ja sam srećna, plešem na mjesečini.

(C) Milana Jovanović