POBJEDNIČKA – Neven Milaković

A u svakom od nas dva srca kucaše
ne dadoše
jedno drugome da stane
no žilama svojim
čvrsto se vezaše
da ljubavlju svojom
jedno drugo hrane.

Nijesmo im dali da
izvor zatruju
s kog se stablo
naše uduvjek napaja
moraće da bez nas
košmar strašni snuju
mi snijemo svjetlost
što nas s braćom spaja.

A tu svjetlost luča
ista razbuktava
od mraka nas brane
vječne zublje njene
boje su joj
BIJELA,CRVENA I PLAVA
k’o Trojica Sveta u
jednu spojene.

Iz oka nam noćas ista
radost sija
od ravnoga Srema do
Savinog mora
u Baru se kliče:
„ŽIVJELA SRBIJA”
u Srbiji:„NEK JE VJEČNA CRNA GORA!”

Čujete li Braco zvona
sa Lovćena,
to viteška
srca Petrovića biju
za besmrtnu slavu
svojega plemana,
za čast Crne Gore, za
bratsku Srbiju!

Vidite l’ Rumiju
divno obasjanu
oreolom Svetog Kralja
krajinskoga,
noćas  Mu je
strašnu  izvidala ranu
nas Vjera čista,
naša bratska sloga.

Gle kako se Ostrog
divni uzvisio
Svetošću i
Vjerom Oca Vasilija,
On je naše
Rajsko utočište bio,
iz njega nam sunce
srbske slave sija.

Sve se gore opet
čvrsto zagrliše,
proslavi ih od svih
veća Crna Gora,
neprolazni vijenac
svojoj majci sviše
od Savinog Kuka do
Savinog mora.

(C) Neven Milaković