PROTEST MLADOG POETE – Božo Popadić Aktus

Molim vas
za malo pažnje,
malo tišine,
jer ovo što ću reći
tiče se
i vas i mene,
a najviše
pjesničke sudbine. Molim
za mir i pažnju,
jer to mi treba,
baš sada i ovdje.
Treba mi
da čujem muk,
dok vam izlažem
misli svoje,
kao neke
rimovane teze.

Znam,
vi ste veliki,
poznati,
puni ste sebe
i za vas je ovo
možda
sve bez veze,
te vašu pažnju ne drži.
A mene ovdje
trema trese,
a revolt i bijes
ko vatra prži,
zbog vašeg nehaja.

Ako je tako,
pa što ste tu,
vi laurelati,
može li neko u prošlost
da se vrati.
Da vidi sebe
na mome mjestu
i onu dugu, neravnu
džombastu cestu,
kojom ste stigli
do tih sjedišta
u prvom redu
iz kojih ne vidite
strah i nadu
u mom pogledu.

I vidim
samo ste muški,
a gdje su poetese?
Zar one ne znaju,
ocjenu za pjesmu
pravu da daju?
Zar one,
koje dušu imaju
nježnu i meku
ko pamuk?
One su za pjesmu budne
i kad su snene.
One su majke, kćerke i žene,
a to je priznaćete valjda,
od pjesme su stvorene.
Opet muški šovinizam,
e pa ja vam takav nisam,
i zato hoću
da čujem muk,
dok vam zborim,
jer ja vam želim reći
o snovima,
sa kojima se borim.

(C) Božo Popadić Aktus