SELO KO SELO, POSEBNU PRIČU IMA – Milisav Djurić

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 4960
SELO KO SELO, POSEBNU PRIČU IMA – Milisav Djurić 2007-02-08 19:55:10

SELO KO SELO, POSEBNU PRIČU IMA

Tamo gdje je sve burno
gdje život vječito traje,
gdje noći smenjuju dane
a zore noći, tako unedogled
nikada ne prestaje.

Tamo gdje rosa napaja
nabrekla mora žita
oaze zeleni i cvijeća,
tamo gdje se od znoja
i teškog rada pravi pita.

Tamo gdje se voće
sa plota bez pranja jede,
gdje krava mlijeko daje,
od runa ovce predivo
za tople džempere prede.

Tamo gdje se smjenjuju
proljeće, ljeto i zima
gdje se od jutra do kasno radi,
gdje svega u obilju ima
tamo je selo…

A selo kò selo, posebnu priču ima
mnogo veselja uz puno rada,
prela, posijela kad stigne zima,
a onda opet kao do tada
na pretek briga za sjetvu ima.

Čim prvo sunce grane,
i slavuj počne da pjeva
iz gore malene proljeće oglasi seva,
tad vrijedni seljak na njivu ide
i prije svitanja zore
uzima traktor,  volove il`konje
pa plodnje njive ore.

I tako nam živi selo,
kao i uvjek do sada
ta neiscrpna zelena rijeka
ta žila kucavica, arterija grada.

Mnogi mu se takvome dive
a mnogi bi od njeg` da bježe,
radje bi u gradu da žive
jer tamo mogu da leže,
a selo živi od rada.

A kad sve postane žuto
i lišce počne da pada,
tad seljak plodove sprema
svodi račune minulog rada.

Poslije onda vjetrovi tiho
svoju hladnu pjesmicu viju,
snjegovi bijeli prekriše zemlju
jesenje usjeve od zime kriju.

Seljak pauzu od rada pravi,
vatricu loži i vino pije
i cijelu zimu on tako slavi,
to su te čari što selo krije…

A selo kò selo zasebnu priču ima…

(C) Milisav Djurić

 

Оставите одговор

Your email address will not be published.