SPOKOJ NEMIRA – Neven Milaković

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 619
SPOKOJ NEMIRA – Neven Milaković 2006-12-11 18:07:10

SPOKOJ NEMIRA

Vučija noć! Mjesec se sledio.
Oluja urlikom vabi demone,
tumaram pijan, a nisam pio,
dalekom jekom mi sjećanja zvone.

List žut k’o vosak začikuje granu
k’o brižnu mater odbjeglo dijete,
kao kad naprasno odnikud banu
vrtlozi tuge, bola i sjete.

I opet čujem riječi tatine:
“Noćas će zeko tražiti majku,
daj da te dobro ušuškam sine
pa ću ti novu ispričat’ bajku.

I opet poznati prizor nadjača
pomamnu tutnjavu košmara prizvanih,
a vječni trenuci djetinjeg plača
vraćaju spokoj nemira ranih.

Koraknuh naprijed tek se vratih
ljubav ne spoznah dok zlo ne kušah,
postadoh čovjek tek kada shvatih
riječi što prije rodjenja slušah.

(C) Neven Milaković – Likota

Оставите одговор

Your email address will not be published.