SPOMENIK NEZNANOM PJESNIKU – Neven Milaković

SPOMENIK NEZNANOM PJESNIKU

Oprosti svijete bezdušnih heroja
ja više ne želim pjesnik da postanem,
ipak nije na prodaju ova duša moja,
ja ne mogu stih stvoriti dok suzu ne kanem.

Svojim sam pjesmama dozivao čovjeka,
tražio u sebi nedirnuto dijete,
ali mi se vraćala bezbožnička jeka,
umalo da pobijediš vjerolomni svijete.

Umalo me pogubi puka radoznalost
i želja da Nebo dodirnem prstima,
neće moći svijete, prozreh te na žalost,
previše u tebi “prepodobnih” ima.

Nemojte da brinete nadmene poete
postao sam neznan i ostaću dovjek,
priznaj da sam ipak pobjedio svijete,
ubio sam pjesnika da preživi čovjek.

(C) Neven Milaković

PS: Ovom pjesmom se završava jedan ciklus mog pisanja (još uvijek se nadam ne i pisanje). Ne pokušavajte da me razumijete, to je nemoguće.

Jedina utjeha svo ovo vrijeme ste mi bili Vi, mili moji prijatelji i od sveg srca Vam zahvaljujem na tome.