STARI CIGANIN – Neven Milaković

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano  795
STARI CIGANIN – Neven Milaković 2007-01-18 22:21:02

STARI CIGANIN

Grad osvanu zastrt bijelim ćebetom
bijaše rijetko oštra zima,
grijah se nekim budućim ljetom,
kad začuh da nekog u dvorištu ima.

Otvorih vrata il’ knjigu staru,
mnogo je vode otad proteklo,
kako god, ugledah bušnu šubaru
i pod njom lice zborano, speklo.

“Kišobrani opravljamo, oštrimo makaze”
progovori promuklo kao da se šali,
a prozeble ruke kao da ga paze
stezahu drhtureć’ cigančići mali.

“Hajde stari” rekoh: “Udjite unutra,
uvedi tu dječicu nek se malo zgriju”,
i sad dok sjećam tog studenog jutra
njegove me oči zahvalnošću griju.

Udjoh u kuhinju da naložim vatru,
nadjoh nešto hrane, znam da nisu jeli,
a kada se vratih, k’o pod staru šatru
oni u predsoblju po patosu sjeli.

“Dižite se!” podviknuh da djelujem ljuče
boreć’ se s još uvjek nespoznatim bolom:
“Vi ste gosti srpske, domaćinske kuće,
ovdje ljude poštuju, sjedite za stolom!”

Tek tada me stari pogleda odvažno,
shvatih da me dotad ni vidio nije,
prihvati mi desnicu i stegnu je snažno
i šapnu mi važno k’o da tajnu krije:

“Vidiš da sam sirotinja, ne mogu ti vratiti,
a više me zaduži od jedinca sina,
reći ću ti nešto i jednom ćeš shvatiti
da si nekad davno im’o prijatelja ciganina.”

“Kad budeš ženu tražio sine
idi što dalje od ovog mjesta,
naći ćes pravu usred divljine
tamo gdje nije prošla cesta.”

Nasmijah se tupo k’o da začuh ludost,
a on samo ponovi:”Jednom ćes shvatiti”
i zaista shvatih, darivo je mudrost
znajuć’ da mu ničim neću uzvratiti.

(C) Neven Milaković – Likota

 

Оставите одговор

Your email address will not be published.