SVETINJA – Milisav Djurić

Mjesecu je šaputala
svoju tugu, sudbe klete,
molila je Višnjeg Boga
da još vidi svoje dijete.

 
Dok se mjesec kotrljao
kroz šaptaje majke mile,
zanijemiše njene usne
što molitvu su zborile.
 
Na bijelome konju majka
u snu krenu na veselje,
šapućući Višnjem Bogu
prenijela je svoje želje.
 
Mila majko, Paraskeva
zaštiti mi djecu moju,
ispuni mi zadnju želju
da izdahnem u spokoju.
 
Ne vrati se zvijezda sjajna
sa visina što je pala,
niz liticu od života
gaseći se kotrljala.
 
Šaptaji su zaćutali
mjesec tužan čeka zoru,
hladno lice, nasmijano