TITANIC – Zlatko Morić

Ti odlaziš, ja ostajem sama,

u hladnoj noći na sred oceana.

Snage nemam riječ da izustim

ni hrabrosti, barem, suzu da pustim.

Ti si mi dao život, slobodu

bacam medaljon u ledenu vodu

lice mi izborano, kosa sijeda,

al’ još te se sjećam, k’o te sante leda.

Cijeli (Dug) život sam živjela za tebe

dok ka smrti kročim srce mi ne zebe,

moja umorna duša sad ide da spi

na brodu ljubavi čekaš me ti.

Umirem, umirem, tebe se sjećajući

idem ka smrti gordo, pjevajući

sliku tvoju nemam (jedini mi grijeh)

al’ ne brinem prepoznaću ja tvoj smijeh.

Prepoznaću LEDENE ruke što me griju

te nevine oči što ljubav sniju

dok odlaziš a ja ostah sama

u hladnoj noći na sred oceana.

(C) Zlatko Morić Zlaja