U IME LJUBAVI – Mirjana Lukić

Doći ću ti u snove, nečujno, tiho
osvanuti sa tobom da ne zna niko,
kao lopov ukrasti tvoj miran san,
još  jednom da bude isto kao nekad.

Prošetacu odajama tvoga srca
ostaviti u njemu delić sunca,
uspomene naše i tračak nade
da nam ih nikad niko ne ukrade.

Nasloniću glavu na grudi tvoje
tamo gde bilo je mesto moje
i ostati uvek tvoja vila
tvoj andjeo čuvar ranjenih krila.

A onda kad` mladi mesec zasija
osvanućeš budan isto kao i ja
i uz prvi cvrkut ptica
obrisati suze sa umornog lica.

I noć po noć život će proći,
nestati mladost i starost doći
ostarićeš sa njom ali neće znati
da mene sanjaš dok sa njom spavaš

(C) Mirjana Lukić