Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 1289
VIDOVDAN – Neven Milaković 2007-06-21 18:26:48
Što mi to danas slavimo, čime se toliko dičimo,
je li nas Knez okupio ili prizor trpeze pune,
jesmo li nalik Njemu ili košmaru Njegovom ličimo,
krijepi li nas Blagoslov Njegov ili nas grešne kune?!
Danas slavimo Vidovdan, dan postanka našeg,
opijeni sobom… glavno da se slavi… nazdravljamo sebi
strastveno, oholo… lišeni sjećanja, kajanja i stida.
Sjeti li se iko danas,od vječnosti skupljeg trena
kad glava Cara našega odletje, ali ne pade,
kad se u Nebo vinu od grijeha očišćena,
kada na celo nove…Nebeske Srbije stade?!
Vidi li iko rijeku što se u Nebu uliva,
rijeku krvi Srpske što Svetom Lazaru teče,
jel’ nam se korovom divljim utrla rodna njiva
jer nam je zemaljsko carstvo od Carstva Nebeskog preče?!
I svi bi da smo Lazarevi, a niko neće da Mu služi,
krenu li iko Svetom polju da božure vrati isčupane,
osta li iko brz na djelima ili smo ipak na riječima brži,
može l’ se roditi sunce u Srbiji, ako nad Prizrenom prvo ne svane?!
Hoće li iko za dušu svoju pred dušama ratnika Svetih upaliti voštanicu,
može li iko ljubavlju svojom i Vjerom Pravednom glave Njihove u Kivot Sveti smjestiti,
ima li Srbina da stazama Njihovim u osvit zore nadje Lazaricu i da se smije kao oni
nekada krvlju Hristovom pred strašnim Sudom smjelo pričestiti?!
Danas Majko Srbijo kad imendan slaviš bez djece svoje,
danas kad šapatom Boga dozivaš na Krstu razapeta,
klečim pred Tobom kao pred Oltarom
vapeći da uslišiš Molitve moje:
„OSTANI SVOJA I LAZEREVA,
KOSMETOM KADJENA NA MNOGAJA LJETA.”
(C) Neven Milaković
