MAJKO – Lepa Simić

gledam portret tvoga lika
ja nasmejana u naručju tvom
stežes me
i radosno privijaš na grudi

posmatraju me tvoje tople oči
samo što ne progovore
vesela i mlada
nijedna bela vlas u tvojoj kosi

***

danas…
ovaj svet moje žive mašte
kao da se ruši
ne smem ni da te pozovem,
bojim se
seta sa lica mog ne silazi
ti, ležiš na postelji bola
majčice mila moja

sigurno ćutiš u tišini…
tudja postelja
ljudi oko tebe u belom,
nepoznati

došla bih mila majko
ove daljine nisu prepreka
al’ se bojim
neću te zateći
nasmejana lica

(C) Lepa Simić