AKO PROĐEM… – Sensej R.N.

Ako prodjem bez
okreta glave,
orošena čela
i pogleda sjetna

Nemoj opet
da me boliš
maglo
U tebi trazim
jesen.

Proljece mi oteše
naglo,
pa se putnik i ne
sjeća pjesme,
pjesme i sna što
mu oteše.

Ponovni zalet
valova,
ostaje zariven
o kamenje

I neće
trajati povratak
dok se polomljeni
krik galeba
ne stiša

Šetam obalom
rastrzan
omamljen bolom

I nema broda
ni svetionika,
da bih njima
glavu
okrenuo

Kapetansku odoru
savijam i
moru
poklanjam

A tebi ću ipak
iako mutnog
cijejog sebe
pokloniti

Nije bijes
nije sjeta
a ni
muka
Postala mi draga
valova buka

Napravi od jeseni
proljeće
od kiše
učini sunce
i vrati dugine
preljeve

(C) Sensej R. N.