HOROR U PONOĆ – Marija Kristivojević – Pročitano: 582
Postavljeno – 29. January 2006. g. @ 17:25:13 CET
HOROR U PONOĆ
Jos jedna besana noć tu je
Duga k’o da nikad proći neće
Jos samo tiha jeza ovde caruje
A jedina svetlost dopire od sveće
Senke na zidu prave panoramu
Jedini zvuk dolazi od spolja
Dok vetar tiho peva tužnu dramu
Strah obuzima crna noćna polja
Beli se mesec u dubini neba
Srebrnim mačem seče izmaglicu
Iza svakog ugla strašna avet vreba
Čeka da uhvati prvu sanjalicu
Na praznom trgu demoni piruju
Mizerija čitav grad obavija
Uplašene sove iz šume izviruju
Iz daljine vuk na mesec zavija
Užasne misli u glavi se roje
Od straha vrište kao u klanici
Smrti se one tako jako boje
Koju najavljuju večni časovnici
Paklena su vrata uvek otvorena
U njemu večnost očekuje duga
Ljubav i sreća su laža šarena
Istina su samo samoća i tuga
(C) Marija Kristivojević 2006