LEPA I MILA – Rade Todorović

Sa istočne strane se budi
i okrene kantarionu glavu
od mene se klen u struji izgubi
i mala prepelica sakri u travu
ljubavi moja, kćeri šumske vile
u izvoru gledam oči plave Mile. –
Sa proplanka čujem frule
stani, kuca srce, drhte ruke
u oku suze i dim od lule
pod vrbom se javi božji dar
i rosu pijem umoran i star
kako dalje, reci srećo sad
vidim, volim, zar sam mlad.
–

Ti si Lepa, andjelu plavi
sećanje živo i vrt mi u glavi
željo, pusta, lepih usta,
za njima sam hteo mreti
ni ti nisi smela moja biti
od istine ko će skriti
peva mladost gle radosti
i privida u starosti.

(C) Rade Todorović