NA POČINAK – Božo Popadić Aktus

Kamen sluša potok,
što teče, i šuti.
Preplitanje riječi,
jezikom nemuštim,
a kud su potoku
ucrtani puti. Kapi rose
iznad korijenja spleta,
povrh njih
maslačak žuti,
na ledini, na utrini.

Puklo polje široko,
a potok kroza nj’
žubori i teče,
kupajuć’ kamen
što šuti.

Sunce
svom zahodu kreće,
nad sastavcima
se spustilo veče.
I potok usnu,
u svoj žubor utonu.

Dok zrikavci
odu noćnu poje,
u noći, duboko u noći,
uleglo u šumarke,
sniva rodno selo
moje.

(C) Božo Popadić Aktus