NOĆ NA PLAŽI – Milana Jovanovic

Kroz napola sklopljene kapke je gledala
u moru gradskih svjetala odraze,
dozvoljavala je ljudima da je ismijavaju
dok kraj nje prolaze.

Zvijezde su se gasile pod talasima,
a mjesec se razlivao na vodi,
drhtala je, ali čudan je bio način
na koji joj taj prizor godi.

Tuđe glasove nije čula,
nisu joj bili važni,
ni bol u leđima dok su je žuljali
kamenčići vlažni.

Nije osjećala spoljašnje stvari,
nju je grizlo nešto iznutra,
ni padalo joj na pamet nije
pitanje – šta sutra?

Osjećala je svu mržnju i svu ljubav
koje je neobično slagala rimom,
jake su emocije kad sve udare u isti tren,
kao da nadolaze plimom.

Kroz napola sklopljene oči je gledala
u moru gradskih svjetala odraze,
koji su postajali sve mutniji dok su joj se
tiho suze slivale niz obraze.

(C) – Milana Jovanović