Ruku mi daj – Vesna Mladenović

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1467
Ruku mi daj – Vesna Mladenovic 2007-04-24 19:45:43

 

RUKU MI DAJ



Gugutavo čedo


močvara proguta.


Medju nama onog jaza nema više.


Ne skači u zagrljaj živog blata


suviše je kasno !


Žrtva sa sobom nosi


ponovnu zajedničku  smrt. Oplakujem naveliko.


Bacila sam novac i pregršt trunja.


Ali svecu upaljenu nemam kud da stavim


jer nema humke i pobodenog krsta.


Ruku mi daj i učini isto

Prežalimo jedan drugog- živi.



Truplu od godina prošlih


hladno  srce je iskopana raka.


Iz blindiranog sanduka


namesto crnice


večni mu mir


Blagoslov tvoj.



Suoči se sa sklopljenim kapcima odojčeta


i oseti kao da kakav drvodelja


na listice tanke


mučki


teše ti Biće.



Priznaj


oljuštenim papirima s” bele breze


da su priče bez mastila napisane,


da su knjige masivne


naprečac pročitane…


Zaboravu  sudjenice.



Istina lomi pleća


i strašno je breme


al jezivija je bežanije laž


kud očajnički stremiš.



Ruku mi daj i učini isto…


Kao onog dana kad’ rodjenje


proprati smeh


Sada da..


mrtvoj Ljubavi


Potpisom

postavimo poslednji beleg.



***


Parastosi i sofre prolazice.


Iz zveketa bakarnih novčića


kolski točak izroniće   


i truckanjem po makadamu


u grudima treperice


lastavičjeg krila Mir.



Priznaj,


Ona ne mre.


Samo za nas


ne diše.


(C) Vesna Mladenović


Оставите одговор

Your email address will not be published.