SONATA ZA JABLANOVE I SJEČU – Sensej R. N.

Na polju
na ružinom polju
samo se sretaju ruže
ruže i ti

Polje je pokošeno
ruže posječene
ti
riječi zagonetna
nikako da nadješ
sebe
u meni
da me stišas i
čekam ostvarenje
koje i ne mora doći

Tebe zakopčana noći
ne želim razgolititi
još veća crnila
ne bih izdržao

Setam sada
tražim kuda pogled
da ostavim
i sjednem
a sjeo bih
i večerao dešavanja
uz sumor unutrašnjih
jeseni
žubor potoka
koji otekoše drugim
kolotečinama
uz cvjetanja
zamrznuta za snove
i sudnje dane

Ruže su sada same
i teško im pada
moj težak hod
pored njih
i ne ustavim se

© Sensej R.N.