SVITANJE – Ivica Milovanović

Doći ću kad zora sve krošnje zaseni,
Uzeću ti ruku, maziti po glavi;
Šetaćemo dugo, tako zaneseni,
Ne znajući dal smo u snu il na javi.

Doći ću kad jutro iz mraka izleti,
Srešće nam se oči dok se nebo plavi;
Gazićemo beskraj, pred grešnima sveti,
Ne znajući dal smo u snu il na javi.

Doći ću kad Sunce nađe svoje ime,
Ukrašću ti osmeh tihi, mirisavi;
U brazdi besmisla sadićemo rime,
Ne znajući dal smo u snu il na javi.

Doći ću kad svetlo odžake oboji,
Slušaću tvoj uzdah koji spokoj slavi;
Krčićemo fraze, ničiji a svoji,
Ne znajući dal smo u snu il na javi.

Doći ću kad zraci kroz tamu provire
I gaziti s tobom po trnju i travi;
Naći ćemo mesto gde večnost izvire,
Ne znajući dal smo u snu il na javi.

(C) Ivica Milovanović

Posvećeno Leli Popović