Vječno zalutali – Mile Tešanović

Tražiš istinu po zidovima ćutanja
išteš komad hljeba od gladnih usta
boriš se protiv volje jačeg i
ideš putevima loše inspiracije

Hladnoća ti pomjera zube
dok rukama prepipavaš sopstvene greške
očekuješ pomoć sa neba
koja će doći kad već bude kasno

Ideš za lažnom nadom
i kvariš ugled svojoj prošlosti
nemoćan si u novom vremenu
zato te čeka kazna na nebu

Samo slabi su kažnjivi,
ovdje, u blatu i gore negdje…
Ideš za mislima zakašnjelim,
putnik si koji ne stiže

Tražiš neko ime u vjetru umirućem
misleći da si sam na svijetu ovom
okrećeš se i srce ti naprsne
kad ih ugledaš nemoćne na tvome putu.

Izgovaraš riječi, tiho da te ne čuju;
„Vječno zalutali“
i nastavljaš tumaranje.

(C) Mile Tešanović