DRUGOVI – Milorad J. Nikić

Slučajno sretoh dva školska druga
Razred peti, godine šeždeset i neke
Bratski se ljubimo, pružamo ruke
Čini mi se sretoh rodjake daleke

Uz put nam se nadje i kafana neka
Sećanja ožive i priče bistre ko reka
Iz vrela poteku… kako smo nekada
ko vihor uz viku i da nas je trista

Trčali za loptom podno igrališta
Detinjstvo minu, zrelo doba nasta
Čelo s borama, nos, usta špicasta
A kosa već seda, siva, srebrenasta

Godine za nama, pognuti u hodu
Staračke bore već vidljive i jasne
Prohuja život ko u mimohodu
Za nama život zalazi i gasne

Hiljadu priča sve u jednom danu
Ko stari znanci pričasmo o svemu
Ostavismo skupa praznu kafanu
I svako na svoju stranu sam krenu

(C) Milorad J. Nikić