USAMLJEN MEDJU ZVJEZDAMA – Maria Deyana

Usamljen medju zvijezdama koračaš sam
U toj svijetlosti što je tamu skrila
Ćuti polje sjajno i  krije  života plam
Sva tuga u njega se slila

Sve su sjenke zamrle u tami, crne
Samo je još jedna živa pa u mene gledi,
Sva treperim poput srne
Tebe vidim dobri oče, tvoj lik blijedi

Kao andjelak doletiš iz rajskih visina
Od tuge suza u oku proklija,
U tom mirisu krina
Uspavanku mi pjevaš, najljepša melodija

Osjećam miluješ lice moje,
Ruka ti  kao meka svila
Pred tebe padam,u naručje tvoje
Kao nekada kada sam dijete bila

Prepuno nade srce ti moje žuri,
A ti odlaziš na put beskrajan i siv
Tužni ostaju nebeski duri
Dok živim ja i ti ceš biti živ

Najbolnija si rana na grudima mojim
Dok ti bolno ridam kao siroče,
Procvjetat će božur nad grobom tvojim
Laka ti zemlja, moj voljeni oče

(C) Maria Deyana