PISMO – Latinka Đorđević – Pročitano: 499
Postavljeno – 24. February 2006. g. @ 15:45:13 CET
PISMO
Pogužvan list i slova kriva,
prepoznah odmah maminu ruku
i sve što je u pismu,
svu brigu i tugu,
majke prijatelja
i najboljeg druga.
I crta svaka svoju tajnu krije,
gorku bitku što celog života,
za sreću svoje dece majka bije.
Tako slova sama
dok se viju,
na pismu napisana,
u grču i krivuljama.
najtoplije želje kriju.
Prenose vapaj starice drage,
da joj se dodje i što bliže nadje,
vreme neumilno leti, odmiče,
ko svitanje.
Život se gasi, polako kopni.
Dodjite deco, dodjite što pre.
Tako je želja za vama jaka,
danima pogled u daljinu luta
i prividja Vas,
umesto zraka sunca.
Dodjite deco moja draga,
odavno je prazno majčino krilo,
bolest i starost je stigla
a ljubav i želja za vama
svakim trenom sve se više
rasplamsava.
Suze kvase list papira,
osjaj sunca uvek zavara
i to pismo više nije.
Stopile se želje sa suzama,
sve ostade u mislima,
samo uzdah dušu para.
(C) Latinka Djordjević