ISKONSKA – Neven Milaković

Loading

Postavio: ljuba-trebotin. Pročitano: 1013
ISKONSKA – Neven Milaković 2006-10-16 23:16:22

ISKONSKA

Zbog cega me oduvijek
vrisak vjetra kroz borove grane
asocira na daleki sjever?
Zašto misli tako žustro odlete u krajeve strane
otkud,čak i kad je toplo i drugi se znoje,
ta navika čudna da zadignem rever?

Kako da objasnim neizreciv osjecaj tuge
pri sjećanju na dogadjaj nikad doživljen?
Gdje je ledena pista okovana bijelom sumom,
gdje je mrak što cudnom svjetlošcu blista,
i treptaj beskrajni što umu bježi,
i kad se naklono poigrava umom?

A tek ono čarobno stepenište
koje se u nedogled spiralno spušta,
ta božanstvena svjetlost i sjene otmene,
lucidnom kretnjom uhvaćen pogled,
misao brza i riječ nemušta.

I opet tuga nošena arijom
od čije mirnoće život boli.
Odbrane nema, jedini lijek već tada shvatih,
duša da Tvorcu svojem se moli,
i zalud tražih, zaludu platih,
Ljubav se pronaći ne da, ni platiti, ni oteti,
i znam da neko voli, i znam da neko gleda,
i znam da tu je smiraj,
ne da se pita, ne da se bori,
već da se Bogu preda!

(C) Neven Milaković

Оставите одговор

Your email address will not be published.