MAJCI – Maria Deyana

Loading

Postavio: ljuba-trebotin – Pročitano: 741 – MAJCI – Maria Deyana 2006-05-04 17:41:18 

MAJCI

Ima misli što sa svojim rojem
Prosto slete ne znajući čemu

Ja zastajem pred tim istim brojem
Trazeć’ neku utjehu u njemu

Divim ti se što stameno stojiš
Ispod zvijezda što smrknuše lica
Nema jedne,a nju ipak brojiš
Tugujući kao ranjena ptica

Još podižeš polomljeno krilo,
A jednim teško je u visine
Gdje počiva ono što je bilo
Pod težinom valova sudbine

Ne znam zašto,ali mi se čini
Da u tvojim očima od sjaja

Vidim stazu negdje u dubini
Popločanu bolom uzdisaja

Oprosti što postadoh dio
Tvoje suze koja vječno plače
I nas život slučajno je sreo
Na stazama od bola i drače

Znam i tebi,još koliko tebi
Život snova u pepeo sasu

I koliko cvijetova ti prebi
Sve u jednom nenadanom času

Uskoro će lišće kao bakar
Tužno zemlji opasti sa grana
Ja bih htjela za tebe majko
Puno sreće i bezbrižnih dana

I ako makar malo može
Mirnog sna u noći kad zaspeš
O,molim te iz visina Bože
Polen zvijezda na obraz da joj raspeš

Da sanjaš do svitanja snenog
Bosioke što će zorom nići

I da do srca tvoga
Nikad neće rana ljuta stići

Želim ti neku sudbu bolju
Žišku neke nove nade
Sad bih suzu skotrljala u šolju
Tužan uzdah srcu mi se krade

Ja bih da nekako mogu
Tvojih rana bolovala pola

Što smo majko skrivile Bogu
Da nas prate samo časi bola

Kad od tebe odem, kao sjena
Sa tugom ćeš ostati u kutu
Nad gomilom uspomena
Prikupljenih na životnom putu

Ne zamjeri što ponovo snivam
Davne snove što ih život zbrisa

U njima ipak daleka bivam
U tom vazduhu prokletih mirisa

Da te nije,još samlja bih bila
Pod tim suncem cinizma i laži

Gdje put mi se istini skrio
Koju pjesnik poput mene traži

Ali nemoj,nikom nemoj reći
Što ti život poruši i uze
Kada ruke raširiš ka sreći

Pusti vjetar neka nosi suze

I prešuti da s tobom sam plakala
Nad tim slikama blistavim i svetim
Opet skoro navratiću tako

U trenutku kad se tebe majko sjetim

Mnogo bih ti lijepog još reći htjela,
Ali misao da ćeš jednom otići bez spasa
Tad riječi u grču stanu
Tog ću trena vječno ostati bez glasa.

(C) Maria Deyana M.V.

Оставите одговор

Your email address will not be published.