MARKOVDAN U PODGORICI – Neven Milaković

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1557
MARKOVDAN U PODGORICI – Neven Milaković 2007-03-18 13:19:02

MARKOVDAN U PODGORICI
 

Danas će Podgorica
podmladiti lice Molitvom,

rječju i stiskom
bratskog zagrljaja

podmladiće
dušu djeca Podgorice
željna
Varoši Stare što ih majčinski spaja.
Staće ko nekad davno pored kapije stare
i niko se čudit’ neće
otkud se ona tu stvori,

samo će gledati
nijemo da Sveti tren ne pokvare

kako se starica Sveta
sa vjekovima bori.


I sve će danas stati
u njena njedra Sveta

djetinjstvo i mladost
srećna i starost što bitku gubi,

beskrajne jesenje
kiše i duga vrela ljeta

Skalina gdje najdraža
naša Moraču nježno ljubi.


Čuće se opet zamor iz
besmrtne Kismale krive

i pjesma Ksenijina da
Dzan ulici ne da umrijeti,

opet će davno nestale
staze da ožive

kad s Gorice golub
bijeli na Cemovsko polje sleti.


Proteci će kroz
kapiju vječnu Ribnica k;o duša čista

i sa njom mladost
naša k’o cikoticka sala,

i samo će suza jedna
u oku da zablista

kada se sjetimo svega
sto nam je Podgorica dala.


A kada Mitropolit
Blagoslov svoj donese

i stari Mu čiko Alit
dobrodošlucu pruži,

Sveta će kapija
Dračka radosno da se strese

jer vjerni narod
njezin jednome Gospodu služi!


I naći će se neko,al’
Podgoričanin biti neće,

ko će se čuditi čudom
kad prizor divni ugleda,

gdje čiko Alit
Vladici s’ ljubavlju pruža cvijeće

a ovaj mu Blagoslov
Sveti k’o bratsku ruku pruža.


Ako i takvih bude,
niko ih neće grditi

možda ih poneko samo
pogleda sažaljivo,

ne znaju oni siroti
kako je s’ pećine skočiti

kako je slatko u viru
Moračkom hladjeno pivo.


Kako da shvate veliko
srce Podgorice 
oni što
nikada nisu komšijsko voće krali,

a stari ih komšija sa smješkom gleda kradimice
pa vikne kao
ljutito:„Da nije nezrelo mali?!”


Ko loptom orao nije
livade pod Ljubovićem

ko žurno čuvenom kinu
„Kultura” nije hitao

ko se Pobrežjem nije
opijao žesće n’o najžešćim pićem

možda je Podgoricu
vidio, ali je nije pročitao.


Pa Pa toliki
nestašluci dragi, lica sa vječnim osmjehom

k’o zapeti spremni na
šalu,da tugu osmjehom sruše,

smije li iko vedrinu
njihovu smatrati grijehom

kada su i Gospodu
bliske njihove djetinje duše?


Željni svega sem
šale, pjesme i Podgorice

i svuda kao jedan, i
gladni i bosi i goli,

nikad im zavist ni
ljutnja ni pakost ne naruži lice

nisu se slagali
jedino, koji je više voli.


Evo danas ću i ja na
Svetom mjestu ovom

zadivljen kapijom
milom, Molitvu grešan uznijeti

nemoćan sve da
iskažem, nespretnim al’ iskrenim slovom,

neka Vas rodbino moja
sačuva Marko Sveti.


(C) Neven Milikavić

Оставите одговор

Your email address will not be published.