Postavio ljuba-trebotin. Procitano 939
SUZA PUSTINJAKA CETINJSKOGA – Neven Milaković 2007-04-11 23:12:39
SUZA PUSTINJAKA CETINJSKOGA
Oluja bijesni iznad slavnog grada,
sijevaju munje k’o oštrice mača,
otvorio Nebo stih Vladike Rada
ali nigdje nema Molitve nit’ plača.
Oluja bijesni iznad slavnog grada,
sijevaju munje k’o oštrice mača,
otvorio Nebo stih Vladike Rada
ali nigdje nema Molitve nit’ plača.
Tuku se vjetrovi kidajući grane,
bujice se jure odnoseć’ pamćenje,
svanula bi zora al’ kome da svane
kad prokleti vjernim nude iskupljenje.
Dolina bogova snom mrtvijem spava,
utvare je strašnom jekom zaposjele,
bdije samo jedna…najmudrija glava,
uznoseć’ Molitvu iz stare kapele.
“Povrati im razum Svevišnji Gospode,
ukloni im koprenu sa očnjega vida,
skreni ih sa staza što tartaru vode,
iscjeli ih darom kajanja i stida.”
ukloni im koprenu sa očnjega vida,
skreni ih sa staza što tartaru vode,
iscjeli ih darom kajanja i stida.”
“Iako je oblak sunce zaklonio
trajaće k’o treptaj plahovitog oka,
niko se pred Pravdom Božijom nije skrio,
ne trebuju jaram ljudi nego stoka.”
A gore na Nebu vrh Svete planine
samrtničkim ropcem ječi obezglavljen,
nemoćan da sindžir razbratnički skine,
zalud Svetom lozom Njegoša proslavljen.
Zaludu je svaki krs krvlju ukrašen,
zalud vječna borba i vječna golgota,
neugasli plam je bestrvom ugašen,
slavnu Srbsku Spartu pritisla sramota.
Na tron Svetog Petra kidišu demoni,
nesanjane snove nečastivi snuje,
sa starog zvonika zvon samrtni zvoni,
al’ ga raspop strašnom hulom zaglušuje.
Oluja bijesni iznad slavnog grada,
okupa li ikad crnju majsku zoru,
mjesto kiše suza Vladičina pada,
al’ na Montenegro…ne na Crnu Goru!
(C) Neven Milaković – Likota
