MOLITVA NA KAMENU – Marijana Maja Vukčević

Loading

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1003 
MOLITVA NA KAMENU – Marijana Maja Vukčević 2006-12-28 22:35:37

MOLITVA NA KAMENU
(spalite vješticu)

Uzalud mi stavljate povez na oči
moja duša je progledala na sve četiri strane
trnjem ste zasuli sve prečice do istine
slobodu ste okovali lažima i obmanom
jalovim riječima ste zatrovali sve moje horizonte
Zato lipši pope!
ova duša svakako neće u raj

Moja bosa stopala ne priznaju granice
nebo i zemlju čuvam na dlanovima
ne postoje zidovi, kavezi ni hramovi
u kojima se može zatočiti sloboda uma i duha
nema tog očenaša koji lepše zvuči od cvrkuta ptica
ljubavnih zavjeta u bijelim lencunima
dječijeg spokoja u majčinim rukama
nema ni oprosta bez grijeha
ni života bez smrti

Premala je tvoja mantija
da njom pokriješ sve gladne i bolesne
Premala je i tvoja duša
da u nju smjestiš sve nesretne i prognane
razvodnjena je tvoja mudrost
jer se nijesi pričestio na izvoru života
sve što drugima besjediš
neko je drugi umjesto tebe okusio
neko je zgriješio jer je živio
a ti?

Od magle i dima vajaš svog Boga
u prazno pružaš promrzle ruke
u očima grešnika tražiš neprijatelja
ne voliš ni sebe
a kako ćeš bližnjeg svog?

Nema tog Boga koji će mi bolje približiti raj
od muškosti u mojoj utrobi
Ni tog blagoslova koji će me izdići do neba
kao ruke tek rođenog djeteta
nema te molitve koja će me očistiti od grijeha
kao pjesme ljubavne uz vino sročene

Uzalud uzvikuješ „spalite vješticu“!
zemlja jeste okrugla,
ja jesam centar svemira
moja duša je moja golotinja
ljubav je jedina vjera kojoj se priklanjam
jedina vatra u kojoj ću da izgorim
uz miris bagrema umjesto tamjana

Jedino rukama istinu zborim
kunem očima i psujem pjesmama
braću i sestre po čistoti srca priznajem
opraštam i najvećem krvniku ali sebi nikada
zato ću radije tijelo razapeti
na ovozemaljskoj vjetrometini
neka mi vrane kopaju oči i lešinari glođu kosti
nego što ću slijepa kraj oba oka u vašem mraku tumarati
gladna i žedna života i vječnosti

Jer na kraju sve nas isto čeka
miris kovčega i kvadrat zemlje
Ti tijesan i prazan ko grobnica
a ja grešnica sa punim rukama
prah prahu, pepeo pepelu
Ti bogu a ja sebi.

© Marijana Maja Vukčević
decembar/ 2006

 

Оставите одговор

Your email address will not be published.