![]()
Vetar tuge
Ovog jutra, otvorilo se nebo, i plače, ko što plačem i ja.
I kiša se stapa sa suzama mojim i formira reku, reku tuge.
A zašto plačem ja?
Noćas mi je u snovima došla nepoznata žena.
Noćas mi je pričala moje priče.
I rekla ,da odem, da odem i ne okrećem se više.
Da odem , jer odlaskom svojim pomoći ću osobi dragoj.
Da odem i ne vraćam se više.
Da odem jer ću pokvariti ljudima sreću.
Zato plačem ja !
Nastaviti čitanje














































