STARAC – Maria Deyana – Pročitano 904
Postavljeno – 20. March 2006. g. @ 21:15:37 CET
STARAC
U starom kaminu vatra tinja
U kutku starac umorne diže oči
Na prozore gleda promrzle od inja
Dječije slike što streme u samoći
U oku zaiskri izgubljena nada
Sluša vjetar, huči kroz stabla stara
Odjekuje smijeh kao nekada
Radosne djece,a mati im košulje tka
A soba sada pusta i sve je tiho
Kolijevka prazna,pored nje, nekad je snivo
Djecu svoju u njoj veselo njiho
Dok se Gospod s neba osmjehivo
Drhtavom rukom slike gladi
Suze roni za sjećanjem davnim
Miriše tamjan,a on sobu kadi
Usamljen hoda stazama tavnim
Sam u sjeni bdije otac stari
Vjetrovi kroz stabla huče
U kaminu vatra pucketa i žari
I osijedila vlas na violini puče
A suza blještava i vjerna
Kao kristal u dušu se sasu
Oči mu sklapa rana čemerna
I život se njegov kao pepeo rasu.
Čudna svjetlost niz obraz sliva
Rijeku suza što reže i boli
Na polju neoranih njiva
Zgasnu i njegov život goli.
(C) Maria Deyana
