![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1447
SMIRENJE – Ljiljana Milosavljević (ljiljana) 2006-12-22 00:05:08

СМИРЕЊЕ
Празник
А на мене
Сви јуришају Упалим кандило
Подигнем поглед
Стиснем три прста
У име Оца и Сина
Nastaviti čitanje
апр 09 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1447
SMIRENJE – Ljiljana Milosavljević (ljiljana) 2006-12-22 00:05:08

СМИРЕЊЕ
Празник
А на мене
Сви јуришају Упалим кандило
Подигнем поглед
Стиснем три прста
У име Оца и Сина
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 815
POEZIJA SCG – Darko Kolar 2006-12-21 22:30:15

ПОЕЗИЈА СЦГ
ПЕСМА НАША, ПЕСМА ОВА НЕК’ СЕ УВЕК ГЛАСНО ПЕВА.
ОВОМ ПЕСМОМ ШАЉЕМ БИСТРО, НАША СЛОВА, ВЕЧНА ЕНЕРГИЈА.
ЕМОЦИЈА ИЗ ТЕЛА КРОЗ РУКЕ НОВО ДЕЛО КРОЈИ, ОПЕТ СТВАРА,
ЗОРОМ ЈУТРА СТИЖЕ АРМИЈА СЛОВА И ПЕСМА ПОНОВО НОВА.
ИСТИНА ЈЕ СТВАРНА, ДИВНА, ЈЕДИНА НАША МИЛА ИКОНА,
ЈЕСУ ЛИ НАША ДЕЛА ОСТАВЉЕНА, ДА МИРНО СТОЈЕ КАО КОЛОНА?
АКО СУ ТОПЛА И СВЕТЛА, ВЕЋА СУ ОД КЛОНУЋЕГ ЦРНОГ ПОНОРА.
СЕТИ СЕ ТЕЛА, ДУШЕ И ЋУТЊЕ И ЛИКА, ЊЕНОГ ЈЕДИНОГ ИМЕНА,
ЦРТАМА ЛИЦА ПОКАЗУЈЕ ЋУТЊУ, А ДЕЛОМ РУКЕ СВЕ ВИШЕ ШАЉЕ СЛОВА
ГРАДИТЕЉУ КУЛЕ ПОЕЗИЈЕ ЉУБОДРАГУ, НАШЕМ ЧУВАРУ ОСЕЋАЊА.
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 674
NEMOJ DRUGE DA RADUJEŠ RUŽE – Sensej R.N. 2006-12-21 22:10:52
NEMOJ DRUGE DA RADUJEŠ RUŽE
Tebi su htjele
moje ruke
oči
ostale su muke
i kao kiša sa
krovova
tuga
toči Bijes tvoje
kose plave
i vrisak snage
u grudima
nagonio me da
zakukam
ali kako bih
medju
ljudima
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1205
SIBIRSKA PESMA – Ratko Petrović 2006-12-21 22:04:52

Šta će reći Jurij, kada stigne iz Aldana u Kazanj?
Reći će da nije mogao protiv onoga, od čega je sazdan.
Kad je ljubav u pitanju, e, tu se ništa ne može,
govorio je pesmom, al’ kada ih je zatekao, govorio je nožem.
Anton je bio njegov najbolji drug iz gimnazije, i skoro pobratim,
Ali kada je video Anu u njegovom naručju, nisam uspeo da ga odvratim.
I evo, posle dvadeset godina čekam ga na železničkoj stanici,
bolje je i u Sibiru ceo život, nego u Moskovskoj samici.
Prošle zime mi je Petar doneo njegovo pismo, pisano s obala Lene,
rešio je da se po cenu glave vrati u rodni grad, i na proleće će da krene,
Pisao je i kako je radio sve od Čukotskog do Karskog mora,
i kako su mu ruke odebljale od žuljeva, i lice mu je izorano od bora.
Pisao je i kako pucaju breze od silnog mraza i zime,
I kako samo vetar u toj praznini cvili njegovo ime.
Sretao je kaže, razne ljude, i prevarante, i prevarene,
one uplakane, koji sve to nisu podnosili, ali i one od stene.
Jedno vreme je živeo od onog semena što sam poseja,
to je bilo na poljima kraj samih obala tužnog Jeniseja,
gajio je prvo žito, pomalo kupus, malo mrkvu i rotkvu,
al’ Kad je stigao neki Vanja iz Orska, menjao je rad za votku.
Skrpili su neku staru balalajku, Vanja i on,
tada pobegoše gore na Tajmir, u susedni Dikson,
šta da se kaže, mali jedan gradić, tik uz Karsko more severno,
tu se Jurij požalio na svoje iskustvo sa ženama, neverno.
Tu su pili jedno sedam dana, sve do poslednjeg žutog rublja,
tada su se onako opijeni, nešto sporečkali, pa je pala reč grublja.
Rekao je Vanji da će ga ubiti, ako mu samo pređe kućni prag,
već iste večeri Vanja je pokucao na njegova vrata,
al’ mu se posle toga gubi svaki trag.
Danas je proleće u Kazanju, i ja čekam voz, onaj u tri, iz Bratska,
što već dvanaest dana kroz ozelenelu Sibirsku niziju kaska.
I on se raduje što ga danas, kod kuće čeka njegov stari drug,
al’ ne zna da sam i ja voleo Anu, i da ga samo čekam da naplatim stari dug.
(C) Ratko Petrović,
iz knjige “Mala zbirka zabluda”,
Beograd 2006.
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1156
MOJ PUT – Maria Deyana 2006-12-20 17:57:25

Tama je oko mene,
Moj put je žaloban… Mrak zaokupio sobu malenu,
Sjeo na stolac klimav…
I gle…kroz prozor raskriljen
Uđe zraka svjetlucava…
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1166
O MIŠLJENJU – Branka Korać 2006-12-20 15:49:45

Mislila sam kako
u okviru prihvaćenog mišljenja
delimo mišljenje kao narodni lek
svima koji su bez mišljenja
i tako izlečene šaljemo ih
da marširaju sa mišljenjem
iako su jednomišljeni na ulicama
kritična masa umišljenosti da oni
mogu mišljenjem promeniti svet
pun mišljenja što se ne pomera
ni napred ni nazad, ni levo ni desno
što je po mišljenju vlasti
dobro mišljenje dokle god je zaglavljeno
i niko protiv umišljene vlasti
ne zna šta da radi…
mislite?
ne
ja sam pesnik.
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 872
POEMA O MARUŠI – Milorad J. Nikić 2006-12-20 15:36:43

Kažu da je u doba naših dedova, davno
dole na kraju sela našeg, u strani malo
kućerak bio i u njemu mati samohrana
devetnaest i sa njom čedo u pelenama
Muža izgubi rano, govori priča znana
na frontu ostade, premalo znamo o tom,
a ona procvala tek, ko ruža miriše snom,
bez ikog sama, a muško čedo sa njom.
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 4 774
U DOBRU I ZLU – Tatjana Debeljački 2006-12-20 15:18:08

DARUJEM TI
TRISTAŠESDESET PET DANA.
VESNIK LJUBAVI SVIH
GODIŠNJIH DOBA! MLADOSTI, RADOSTI,
RODJENE DETETA,
SVETLOST, TREN ŽIVOTA,
SVAKODNEVNOST DUŠE…
POGLED SJA U ŽITNOM POLJU
NOĆNE LIRSKE PESME!!!
BLISKOST SVETA SA BUKETOM
LJUBAVNOG ZANOSA!
TEŽNJA BLAŽENSTVU!
ROMANTIKA I NJENA STRAST
LIRSKI POVEZANA.
VEČNO ZADOVOLJENA ŽUDNJOM
UŽIVAJ U SLOBODI KRETANJA!!!
ZAGRLI TOPLINU,
DODIRNI BESKRAJ STVARNOSTI!
SVAKOJ PRILICI
OBOSTRANO DAJMO ŠTO PRIPADA.
IZMISLI RAZLOG, POVOD DA LJUBAV
NADOKNADIMO!
OBASIPAJMO JE POHVALAMA
VOLJENI MLADENCI!
Nastaviti čitanje
апр 08 2024
![]()
Postavio ljuba-trebotin. Procitano 761
ZA LJUBAV KOJU NEMAM – Miladin Miladinović 2006-12-20 14:39:34

Dolazi letu kraj, poznajem miris taj,
Miris zbog koga ostajem budan.
Više nisam onaj isti stari, za brige koji ne mari,
postao sam kažu čudan.
Osmeh kiseo, strašne gorčine pun,
radost prizivam lažno.
Eh, kad bi se snašao i tebe našao
ništa drugo ne bi bilo važno.
Nastaviti čitanje
апр 06 2024
![]()
Поставио љуба-треботин 19.12.2006. у 16:42:13. Прочитано 3414.
СНЕГ – Љубодраг Обрадовић

СНЕГ
Угледао сам из маште створење,
на ливади, у роси травке.
Баш је чудно мозга стрпљење,
док теше идеал из сламке.
И душа се разнежи
и срце запева,
али живот своју игру свира.
Напољу већ снежи,
у телу чежња болом сева
и душу сетом дира.
Снег ме дочека страсно,
тражени пут забеласа,
па се заувек изгуби…
У машти га водим јасно,
а он ме однесе, попут таласа,
у сметове, снегу да ме љуби.
Угледао сам из маште створење,
на ливади у роси травке,
и заблистало је чудно хтење,
а на ливади само, трагови и санке…